Cetinje

Ostaci utvrde Besca kraj Virpazara, u kojoj su muslimani pružili žestok otpor

Geografija:

Ako imate informacija o reljefu, šumama, rijekama, klimi, imenima podrucija, cesmi, potoka, livada, brda i drugim geografskim elementima sela, pošaljite nam ispod u komentaru.

Historija:

Stari vijek

 

Srednji vijek

 

Osmansko carstvo

Osmanlije su zauzele Cetinje u 15. vijeku i imali vlast do kraja 17. vijeka, kada se javlja pokret za oslobođenje od Osmanlija. Pokret u početku nije postigao uspjeh, ali je stvorio veliku mržnju između kršćana i muslimana u Crnoj Gori. Ohrabreni vojnim uspjesima kršćanskih zemalja, crnogorski su pravoslavci namjeravali osloboditi se tako što bi domaće muslimane pokrstili ili ih zatrli.

Genocid nad Bošnjacima muslimanima stare Crne Gore događa se na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, tačnije 1711. godine, uoči Badnje večeri. Te noći je izvršena takozvana „istraga poturica”, kada je pobijeno približno 1000 muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području stare Crne Gore koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem na Cetinju. Ono što nije pobijeno izbjeglo je u Nikšić i selo Tuđemile kod Bara.

Strateg, idejni promotor i agens tog genocida, kojeg historičari nazivaju Drugi genocid nad muslimanima na tlu Crne Gore, bila je Pravoslavna crkva. Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svjedočanstva: prvo – „istraga poturica”, ustvari genocid nad muslimanima se događa uoči Badnje večeri, dakle najvećeg i najsvetijeg kršćanskog praznika, i drugo – taj događaj, „istragu poturica”, opjevao je vladika, najveći crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar II Petrović Njegoš u „Gorskom vijencu”. On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Srbije, Sandžaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Tako je Njegoš kao najveći srpsko-crnogorski pjesnik i vladika, odnosno nosilac najviše vjerske i svjetovne vlasti, opjevao, posvetio i u najuzvišenije djelo pretvorio genocid ili međunarodni zločin pod kojim se podrazumjeva svjesno, namjerno i plansko potpuno ili djelimično uništavanje nacionalnih, etničkih, rasnih ili religijskih grupa. Motiv za izvršenje genocida su želje za pljačkom i porobljavanjem, rasna, nacionalna i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u „Gorskom vijencu”, a vjersku mržnju prema muslimanima Njegoš izriče riječima „odža riče na Cetinju” i tvdnjom o isključivosti između Lune (Mjeseca) i krsta. (Izvor: Rizah Gruda, Hutba – Husejn Čajlaković i dr.)

Tako u jednom pjevanju, na primjer, Njegoš opjevava izvještaj vojvode Batrića podnesen episkopu Danilu i igumanu Stefanu o jednom pokolju Bošnjaka:

I šta ću ti duljiti pričanje,
koliko je ravnoga Cetinja,
ne uteče oka ni svjedoka,
ni da kaže kako im je bilo,
te pod svoju sablju ne metnusmo
koji ni se ne kće pokrstiti,
koji li se pokloni Božiću,
prekrsti se krstom hristjanskijem…
Kuće turske ognjem izgorjesmo,
da se ne zna ni stana ni traga
od nevjerna domaćega vraga.
Iz Cetinja u Ćeklić pođosmo,
ćeklićki se razbježaše Turci,
malo koga od njih posjekosmo,
ma njihove kuće popalismo,
od mečeta i turske džamije
napravismo prokletu gomilu,
neka stoji na uklin narodu.
(Gorski vijenac, stihovi 441-498)

Episkop grli junake, a iguman koljače razrješava grijeha, pretvarajući njihove zločine u „Bogu ugodna djela”. A s kakvom je nakanom i kakvom porukom Njegoš pisao svoje djelo, bjelodano govori i sljedeći zastrašujući stih:

“Borbi našoj kraja biti neće
do istrage turske ali naše.”
(Ibid, stihovi 131-132; „Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima (1992-1995)”, Izdavač: Rijaset IZ-e u BiH, Izdavačka djelatnost „El-Kalem”, Sarajevo 1996. god.)

Crnogorce je u ovom strašnom pokolju nad muslimanima predvodio vladika Danilo Šćepčević Petrović. U stravičnim masakrima od muslimana je potpuno očišćena stara Crna Gora, porušene su sve džamije, uništena sva muslimanska groblja, kao i svi ostali spomenici koji su svjedočili autohtonost muslimanskog naroda na tom prostoru.

Vladika Danilo je okupio plemenske glavare i naredio im istrijebiti “domaće Turke” koji se ne kane pokrstiti. Srpski povjesničar Vladimir Ćorović navodi kako su akcijom rukovodili Vuk Borilović i braća Martinovići, zajedno s nekolicinom vladičinih ljudi. Na Božić, prije zore, oni su pobili sve cetinjske i ćeklićke muslimane koji nisu pristali na pokrštenje. Prema Ćoroviću, akcija je s crnogorske strane prošla gotovo bez žrtava. Ranjen je bio samo jedan vladičin mladi ratnik.

Idućih dana, oko Nove godine, pravoslavni Crnogorci su protjerali muslimane iz okolnih naselja (Dupilo, Crmnica, Rijeka Crnojevića itd.), ohrabreni pogibijom “Turaka” na Cetinju. Na brdašcu u blizini Virpazara nalazila se utvrda Besac u kojoj su muslimani pružili žestok otpor, te je oko “sedamdeset Srba iz Dupila” poginulo u borbama.[10]

Akcijom vladike Danila “očišćena je bila okolina Cetinja, plemena: Njeguši, Ćeklići, Brajići, Cuce, Grbljani itd., a u krajevima bliže Skadru ostali su poturice i dalje”. Prema Stamatoviću, u ovim previranjima desetak je bratstava iz okoline Cetinja, čija je osnova prezimena i dalje islamska, “vraćeno u staru vjeru”.

Istraga poturica je drugi genocid nad muslimanima Balkana.

Novi vijek

 

Ako imate informacija o historiji sela, pošaljite nam ispod u komentaru.

Stanovništvo:

Ako imate informacija o broju stanovnika i prezimenima, pošaljite nam ispod u komentaru.

Kultura i prevreda

Ako imate informacija o broju privredi naselja ili kulturnim dobrima, pošaljite nam ispod u komentaru.

 

Putem pretrage možete provjeriti ko se sve testirao iz ovog naselja:  BAZA

 

REKLAME
Test
Test

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *