E-Z5018* Komani

Genetika:

Svi E-Z5018* Komani su jako rijedak gen i nemamo puno informacija.

(u gornjem lijevom uglu, klikom na ikonu pored naslova, može se izabrati više opcija za pretraživanje mape – CTRL+scroll za zumiranje)

Pleme Komani

Ime

Svoje ime, koje su dobili po brdu Kom, isprva je nosilo nestalo istoimeno bratstvo na jugu plemenske oblasti, na kojem će se kasnije nastaniti novija bratstva Radulovići (I2a) i Bezdanovići (I2a).

Geografija

Komani pleme iz Katunske nahije naseljeno između Zagarača na sjeveru i plemena Gradac na jugu. Pleme je podijeljeno na dvije velike grupe bratstava, to su ‘Komani’ u užem smislu na jugu i Bandići na sjeveru. Bandići na zapadu graniče sa Ozrinićima, a glavna sela su im Đeđeza, Mokanje, Milate Bandićske, Župa Bandićska i Mugošina Livada (ili Livada). Uz Bandiće ovdje žive i manja bratstva Stanišići, Pavićevići-Dragomidoljci i Martinovići-Bajići. ‘Komani’ imaju sela Dolovi, Zeleni Dolovi, Crvena Paprat i najzad Župa Bezdanska, Baloča, Ora’ovica i Ćava, a glavninu stanovništva čine kuće Bezdanovića i Radulovića.

Historija

14. vijek

Najstariji pomen naziva Komani je iz kotorskog dokumenta 1326. godine, kao područni naziv (de Comana).

15. vijek

Na području Komana živeli su i Baločani, koji se pominju u kotorskom dokumentu iz 1431. godine. U dokumentu Đurđa Crnojevića iz 1492. godine pominju se kao Baločevići (poveljom, Đurađ je neki njihov posed dao Malonšićima). Po njima se danas zove selo Baloče u Komanima.

Kao prezime Coman, prvi put se javlja 1499. godine.

16. vijek

Rodovi starog plemena Komana 16. stoleća su: Pokrajčevići, Raškovići, Radičevići, Đurići, Dioskovići, Đuričići. Moguše, Joguti.

Iz deftera iz 1570. godine, vidi se da je u ovoj oblasti (u Malonšićima i Komanima) počela islamizacija. Ovo je naročito bilo izraženo u Komanima, gde je 1570. godine većina baština u rukama muslimana iz Žabljačkog grada

17. vijek

Zanimljiv pomen Komana imamo i iz 1663. godine, kada se petorica (donje)komanskih i jedan mikulićki glavar obavezuju Kotoranima da neće dozvoliti nikakv prolaz naoružanim turskim odredima preko Crne Gore, kako bi zaštitili često pljačkana područja Budve i Paštrovića. Ovo obavezivanje ne bi bilo neobično, ali jeste imajući u vidu da je samo jedan od obveznika pravoslavne vere (pomenuti knez Radun), dok su preostalih pet glavara muslimani i pritom potpisani kao „Turci“ To su Osman Jusufov, Velija Hasuhović, Usain Muhamedov i Alija Sulimanov, sve Komanljani i Kasum Velija iz Mikulića.

Pravoslavno Stanovništvo Komana danas, nisu izvorni Komani, već najvećim dijelom je potomstvo doseljenika iz druge polovine 17. stoleća. Bandići, vjerovatno iz Cuca i Bjelica, Radulovići iz Ozrinića, Bezdanovića iz Gacka i druga manja plemena.

18. vijek

U Komanima se pamti da je bilo i domaćih muslimana, kao i naseljenika iz Podgorice i Lješkopolja. Tokom 18. stoleća, nova bratstva u Komanima su ih, stalnim pritiskom, uspjeli preoteti i zaposjednuti njihova imanja. Tako su zauzeli Džanjevića Lug i proširili se sve do rijeke Matice, a muslimane Džanjeviće, potomke Džanja Lužanina, proterali u Podgoricu. Pamte se muslimani Belinjače u Mokanju, Bešlići i Koristovići u Ćafi, itd.

19.-20. vijek

Već u 19. vijeku su Komani su u potpunosti očišćeni od muslimanskog stanovništva. Muhadžiri Komani su potražili utočište u Podgorici, Bosni i Turskoj.

U iseljavanja Podgoričana muslimana 1909. godine, mnogi Komani su također izbjegli za Bosnu i Tursku.

 

Sve genetski identificirane Komane Bošnjake ćemo dodati Bošnjačkoj DNK bazi.

 

 

Izvori:

  1. montenegro.org.au
  2. Malonšići, Zagarač, Komani, Nebojša Babić
REKLAME
Test
Test

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *