J-CTS8786>Y182188 – Rod Škrijelja

Genetika:

J-CTS8786>Y182188 – Rod Škrijelja su ilirkog porijekla, a dalji korjeni su im indoevropski, starokavkaski.

Ovo su modalni markeri za pripadnike Roda CTS8786>Y182188:

modal DYS393DYS390DYS19DYS391DYS385DYS426DYS388DYS439DYS389iDYS392DYS389iiDYS458DYS459DYS455DYS454DYS447DYS437DYS448DYS449DYS464DYS460YGATAH4YCAIIDYS456DYS607DYS576DYS570CDYDYS442DYS438
CTS87861224151014-17111512121128169-811112716192914-15-15-20111019-201313161736-42119

CTS8786 je najvjerovatnije ilirskog porijekla, od ilirskog roda J-Y86181, koji je nastao prema proračunu Yfull-a u periodu prije 1200 do 1600 god. p.n.e.

Rimsko carstvo (3. vijek)

Međutim, svi niži identificirani balkanski potomci potiču od pretka koji je živio prema Yfull proračunu u 3. vijeku nove ere, u Rimskom carstvu, vjerovatno u rimskoj provinciji Dalmacije, na zapadnom Balkanu.

Potomci mu se danas granaju u dvije grane:

  • J-Y82533* – od kojih je nastalo pleme Grude
  • J-Y82978 – od kojih ne nastalo pleme Škrijelji, i identificiran je isti gen kod porodice Pomaka, porijeklom iz Albanije

Zanimljivo je da ovo porijeklo čini minimum 2/3 identificiranih iz plemena Škrijelj na Skadru, kao i 4/5 identificiranih iz susjednog plemena Gruda.

Također je zanimljivo da su Škrijelji i Grude susjedi jedni drugima na prostoru sjeverno od Skadra, što ukazuje na to da im je predak živio na tom područiju u 3. vijeku nove ere.

Tri full testirana Škrjelja su formirala posebnu granu J-CTS8786, koja je nastala najranije u 4. vijeku, odvajanjem od Gruda.

Pleme Škrijelji

Ime

Škrijelji su naziv za pleme, selo i prostor sjeverne Albanije, koji to pleme naseljava. Za vrijeme Osmanskog carstva, dio plemena se preselio u Rugovu, poševši od 1700. godine, nakon čega su nastavli da migriraju u region Sandžaka.

Ime Škrijelji, na albanskom “Shkreli” je prema antropologu Kartlon Stivens Kunu (Seltzer idr. 1950) ime nastalo na osnovu imena crkve koje je bilo Šen Kerli (Sveti Karlo). Šen Kerli je vremenom postalo Škreli, zatim se na prostoru Sandžaka ime bosniziralo u Škrijelji.

Rani Srednji vijek

Ime plemena je prvi put zabilježeno 1416. godine kao “Škrelji” (Elsie, 2010) . U tradicijama i historijskim dokumentima su zabilježene dvije teorije o porijeklu Škrijelja:

  • Da su doseljeni iz Bosne, spominje se mjesto Novi Pazar. Tu teoriju su zastupali Edit Durham, Stivens Kun i Franc Napča (Elsie, 2015)
  • Prema francuskom konzulu Ijasnit Hekuard Škrelji potiču od stare albanske porodice u regionu Peći (Elsie, 2015)

Kada se predanja i zapisi uporede sa genetskim izvještajem, stiče se utisak da je moguće da su preci Škrijelja doselili iz Bosne odnosno Novog Pazara, ali isključivo kroz povratnu migraciju, najkasnije do perioda 17. vijeka.

Ako uzmemo u obzir da je većina stanovništva Novog Pazara stradalo 1689. godine u Bečkom ratu, može se uzeti u obzir samo opcija da su katolički preci Škrijelja kao katolici živjeli u Novom Pazaru i da su se zbog nestabilne situacije vratile u prijedio u kojem su ranije živjeli. U prilog tome govori i to da kada su došli u svoje mjesto kod Skadra, zatekli su spaljenu katoličku crkvu po kojoj su kasnije ponijeli ime.

S obzirom da nisu svi Škrijelji jednorodni po muškoj liniji, nije isključeno da se jedna grana pribratila u u periodu nakon 17. vijeka.

17. vijek

Ime “Skarglieli” pominje Mariano Bolizza (Bolica) 1614. godine kao deo skadarskog sandžaka. Pleme je bilo katoličko, imalo je 20 kuća i 43 muškaraca sa oružjem na čelu komande sa Đon Porubom. (Verlag 2003)

18. vijek

Bili su susedi Klimenata, ispovedali katoličku vјeru kao i Klimente, pa su ih mnogi putopisci i istoričari često poistоvјeđivali sa Klimentam. Dio plemena Škrelj je verovatno bio ugrožen od ostalih plemena u Albaniji, tako da je emigrirao na različite lokacije: Crnogorsko primorje, Sandžak i Rugovu (lociranu na severozapadnom Kosovu blizu grada Peći). Neke od Rugovskih Škrelja preselili su se na teritoriju Rožaja i Tutina 1700. godine nakon velike seobe. Osnovali su selo Škrijelje (nastavljajući da žive u Sandžaku, prisvojivši vokal jat od bosanskog jezika, prezime se promijenilu tako da su Škrelji postali Škrijelji). Kasnije su naselili Donji Pešter i grad Novi Pazar. Najviše potomaka Škrijelja ima na Pešteri, gde su došli zajedno sa Klimentama 1700. godine kada su ih Osmanlije proterali i nastanili utada opustјelu i nenaseljenu Pešter. Na taj čin su se odlučili jer su i Škrijelji kao i drugi Malisori bili neposlušni i nisu se ili su se teško mirili da budu pokorni bilo kome, pa i Osmanlijama. (Mušović, 1985, Glasnik 1980)

Mušović (1985) dalje navodi da su Škrijelji stanovnici Pešteri od 1700. godine, govori i popis papskih misionara pešterskih sela iz 1721. godine, gdje su registrovani Škrijelji kao stanovnici Peštera. Na primjer, u Ljeskovi je tada registrovano 12 njihovih porodica sa 99 članova.

Škrijelji su se veoma brzo razmnožavali, pa su i na drugim stranama tražili mjesta za život. Novi Pazar je za njih bio najprivlačniji i tu su se počeli doseljavati još od kraja XVIII veka i neke porodice Škrijelja stekle su znatan ugled u Novom Pazaru. (Mušović 1989)

19. vijek

Druga grupa Škrijelja doseljena je u XIX veku i naselila se u nekim pešterskim selima. Njihovih potomaka imalo je u Boroštici, pa ih je narod nazivao još i Rugovcima, iako su se zvanično prezivali Škrijelji. Škrelji su nastavlili da migriraju iz Rugove na teritoriju Peštera i Bihora sve do 19. veka. Interesantno je navesti mišljenje da su se Škrijelji najviše, više od ostalih Malisora, odupirali islamizaciji i osobito su žene Škrijelja bile uporne u očuvanju katoličanstva, tako da je među njima proces islamizacije tekao sve do sredine XIX veka. (Mušović 1989)

Mušović (1985) ističe da je sa islamizacijom postepeno tekao proces gubljenja identiteta, dok su se određeni običaji, među njima i krvna osveta i način odijevanja, održali dosta dugo, reklo bi se sve do drugog svjetskog rata. Osobito je na Škrijelje najviše uticao to dolaskom Bošnjaka iz Kolašina u XIX vijeku na Pešter, te sa miješanjem sa drugim Bošnjacima, tako da se danas većina njih identifikuje kao Bošnjaci.

U kasnom osmanskom periodu pleme Škrelji na Skadru se sastojalo od 180 muslimanskih i 320 katoličkih domaćinstava (Gawrych 2006)

20. vijek

Foto: William Le Queux, 1906. – Katoličke Škrelje

Tokom albanske pobune 1911. godine, 23. juna albanska plemena i drugi revolucionari okupili su se u Crnoj Gori i izradili memorandum Geče koji je zahtevao albanska sociopolitička i jezička prava, memorandum su potpisali četiri pripadnika plemena Škrelji. (Gawrych 2006)

Ovo je vijek kada se dešava nacionalno osvješćivanje etničkih grupacija na Balkanu. Osmansko carstvo, administrativno, nije priznavalo etničke podjele među ljudima. Jedina podjela koja je postojala je bila: muslimani, hrišćani, jevreji i stranci trgovci. Škrijelji, pleme porijeklom od balkanskih starosjedilaca, razbija se na dvije etničke grupa, shodno vjeri, mjestu boravka i kulturama sa kojima su došli u dodir – na albansku i bošnjačku.

U Sandžaku postoji više vrsta Škriijelja.

  • Pešterski Škrijelji
  • Bihorski Škrijelji
  • Škrijeljani, koji su srodni Tutićima i Prenčama

Klimente iz Sandžaka u Bosanskom pašaluku, iako su ih brojni strani faktori i putopisci oslovljavali sa nazivom “arnauti”, opredijelili su se za bošnjački nacionalni identitet. Klimente sa Pešteri su podržale u velikom broju pokret za autonomiju Bosne predvođen Husein kapetan Gradaščevićem i učestovale su u bitci 18. jula 1831. na Kosovu protiv Osmanske vojske u kojoj je bošnjačka vojska pobijedila. (Zulfikarpašić 1998) U narodnom predanju u Novom Pazaru je ostalo upamćeno da kada je Husein kapetan prošao Pešterom i iz Novog Pazra krenuo ka Kosovu, u naselju Banja je kazao: “Ovdje se nalazi kapija Bosne”. Slomom pokreta Husein kapetan Gradaščevića, veliki broj pešterskih Kimenti je stradao u osveti osmanske porte. (Memić 1996)

1878. se Sandžak odvaja od Bosne, što je teško palo svim stanovnicima Sandžaka. 1912. godine Škrijelji, kao i ostali branioci Sandžaka, su neuspješno odbranile Sandžak od srpsko-crnogorske okupacije. (Malcolm 1998) Pet godina kasnije, 1917. godine, u Sjenici se održava Sjenička konferencija u kojoj su gradonačelnici većine sandžačkih gradova tražili ponovno pripajanje Sandžaka Bosni. (Fijuljanin 2010) Sandžački Škrijeljisu se izjašnjavali kao muslimani, držeći se za muslimanski nacionalni identitet. Većinski jezik je već tada postao bosanski – sandžačka varijanta.

Na popisu stanovništva 1921. godine koji je sprovela Kraljevima SHS, na teritoriji srezova štavičkog, deževskog i sjeničkog (današnje opštine Novi Pazar, Tutin i Sjenica) se 47,561 stanovnika izjasnilo da su islasmke vjeroispovjesti, od kojih se 462 izjasnilo da im je maternji jezik arnautski, tj. oko 0.98%. (Grupković 1988) Rezultati tog popisa nam pokazuju da proces pobošnjavanja Škrijelja se završio još za vrijeme Osmanskog carstva.

Samo u Novom Pazaru sada ima više od 150 porodica Škrijelja, sa tim ili izmijenjenim prezimenom. Međutim, veoma izraženo iseljavanje bilo je poslije drugog svetskog rata i dosta ih se odselilo u Tursku. Samo u istanbulskom naselju Kučukoj ima više od 80 porodica pešterskih Škrijelja, odseljenih od 1950. do 1970. godine. Veoma je mnogo Škrijelja promijenilo prezime i ta prezimena su vrlo različita, ali ih je veoma mnogo zadržalo ranije prezime. Više su oni od bilo kojih drugih pešterskih Malisora zadržali ranije prezime. (Mušović 1989)

Iljaz Bećirović Ljako, jedan od prvaka iz regiona Škrijelje je bio čuven kao veoma osjećan muslihun, koji je mirio u krv zavađene porodice. Puno porodica na Kosovu je pomirio. Bećirovići su upamtili izreku Albanaca sa Kosova koji su govorili: “Ljako je dobar čovek, šteta što je Bošnjak”. To je period nakon 1930-tih do 1970-tih. Nacionalna diferencijacija između Malisora u Sandžaku i Malisora na Kosovu je u tom periodu bila jako izražena, do mjere da su se nerado sklapali brakovi između sandžačkih i kosovskih Malisora. Više od 300 godina življenja u različit regijama i pod različitim vijalejtima u osmanskom carstvu su bili ključni u tom procesu.

Iako sandžački Škrijelji dijele udaljene rodbinske odnose sa Škreljima iz skadarski oblasti, a neki stariji ljudi su sačuvali albanski jezik, kao što je bio slučaj u selu Boroštica, od 1990. svi sandžački Škrijelji  se izjašnjavaju na popisu kao Bošnjaci. Svjesni su svojih korijena iz Albanije, ali emotivno više vezani za bošnjaštvo zbog muslimanske historije Sandžaka.

Prema svjedočenju Kamba Hukića, mještanina sela Ugao, koje se nalazi u blizini sela Boroštica, na pitanje novinara TV Sjenica 2015. godine o tome kako se nacionalni izjašnjava, svjedočio je da je završnu ulogu pobošnjavanja plemena Klimenta izvršio Sulejman Ugljanina, tokom devedesetih godina, koji je i sam porijeklom iz sela Ugao, kada su je na njegovu preporuku Ugao, Baćica, Boroštica, Cetanoviće i Doliće, gdje se još uvijek govorio albanski jezik, na popisu 1991. godine izjasnili kao Muslimani, zatim na popisu 2001. godine se izjasnili kao Bošnjaci. Na popisu stanovništva 2011. godine u pomenutim selima su sve izjasnili kao Bošnjaci.

Škrijelji iz Boroštine 1951. – Svadba

Prapostojbina danas

Nekadašnja opština Škrelj je nekada obuhvata sva naselja ovog plemena, a danas su ona dio opštine Velika Malesija. Oblast Škrelja se na severozapadu graniči sa plemenom Kastrati, na istoku sa klimentskim barjakom Boge i plemenom Plani na istoku i sa plemenom Lohja na jugu. (Elsie, 2015)

Mapiranje migracija Škrijelja na osnovu genetskog izvještaja

(u gornjem lijevom uglu, klikom na ikonu pored naslova, može se izabrati više opcija za pretraživanje mape – CTRL+scroll za zumiranje)

Sve genetski identificirane Škrijelje Bošnjake ćemo dodati Bošnjačkoj DNK bazi.

Genetski identificirani Shkreli Albanci se mogu naći u Albanskoj DNK bazi.

Autor: Usame Zukorlić, koordinator Bošnjačkog DNK projekta

Reference

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *


Maksimalna veličina datoteke: 2 MB.
Možete učitati: fotografiju, audio, video, dokument.
Veze na YouTube, Facebook, Twitter u tekst komentara automatski će biti ugrađeni.

 
REKLAME
Test
Test
Translate »