Bileća (općina)

Bileća je općina i naselje u jugoistočnoj Hercegovini, Bosna i Hercegovina. Površina općine je 632,33 km2, a na tom prostoru po popisu stanovništva 1991. godine živjelo je 13.284, od čega na prostoru naselja Bileće oko 7.568 stanovnika, a po procjeni iz 2013. godine broj stanovnika općine Bileća je 11.536 stanovnika. Općina Bileća je pogranična općina prema Crnoj Gori, na sjeveru sa Nevesinjem i Gackom, na zapadu sa Berkovićima i Ljubinjem i na jugu sa Trebinjem.

Geografija:


Bileća je locirana u istočnoj Hercegovini. Nadmorska visina gradskog područja je 476 m. Na području Bileće se ukrštaju sredozemna i kontinentalno-planinska klima. Reljef je brdovit između kojeg se nalaze kraška polja: Dabarsko, Fatničko, Plansko i Bilećko. Južno od Bileće nalazi se izvor rijeke Trebišnjice. 1966. godine je izgrađena hidroelektrana i stvorena je jedna od najvećih vještačkih akumulacija u svijetu, Bilećko jezero, koje ima dužinu 18 km, a širinu 3–4 km. Podizanjem brane Grančarevo na rijeci Trebišnjici, prije skoro pola vijeka, njene ukroćene vode, pretočene u Bilećko jezero, prekrile su sela Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše. Osim kuća i imanja, ispod Bilećkog jezera tada je ostalo i bogato kulturno-historijsko naslijeđe iz rimskog doba.

Ako imate informacija o reljefu, šumama, rijekama, klimi, imenima podrucija, cesmi, potoka, livada, brda i drugim geografskim elementima sela, pošaljite nam ispod u komentaru.

Historija:

Ilirsko i Rimsko doba

Prvi tragovi civilizacije na području općine Bileća datiraju još iz neolita, o čemu svjedoče arheološki lokaliteti još uvijek nedovoljno istraženi. Prethistorijski tumuli, gradine i gomile, kojih prema najnovijim istraživanjima ima preko 2000, jasno ukazuju na kontinuitet i gustoću stanovništva. Posebno se ističe tumul iz Plane u kojem su nađene dvije kacige, dvanaest kopalja, veći broj fibula i ukosnica (poznatih i iz Glasinca).[6]
U sastav rimske države južni dijelovi općine Bileća ulaze 135. god p.n.e. nakon pokoravanja Ardijejaca i Plereja (držali su prostor između Popova polja i Boke Kotorske). Zajedno sa Trebinjem bilo je u sastavu Epidaura (Cavtat), najjužnije rimske kolonije na istočnoj obali Jadrana, kao njegovo zaleđe. Iz tog vremena je čuvena U-vila urbanu u Paniku, vlasništvo bogatog Italika, oko koje se razvio veliki građevinski kompleks, centar prostrane latifundije (oranice, pašnjaci, šume). Ovoj vili pripadale su i ostale građevine, villa rustica na Dračevoj strani, na Potkućnicama i uz Trebišnjicu, te niz drugih objekata, među kojima i kultnih (hram, mauzolej, grobnica). Na mozaicima i freskama U-vile iz III vijeka su prisutni simboli kršćanstva (Orfej, Meduza), pa istraživači to smatraju prvim tragovima kršćanstva u unutrašnjosti Bosne i Hercegovine. Domaće epihorsko stanovništvo je i dalje živjelo u svojim drvenim i suhozidnim naseljima po kraškim poljima i poljicima, prihvatajući sporo romanizaciju.
Istočno od plemena Daorsa, koje se nalazilo na području Stoca, bilo je pleme Deremisti, na području Dabarskog, Fatničkog i Planskog polja, a vjerovatno i na mjestu današnjeg grada Bileća. U Fatnici je nađen natpis tipičan za jugoistočno ilirsko područje. Relativno bogati arheološki i naseobinski elementi sa Dabarskog područja, Fatnice, Orahovica i Plane govore o znatnoj naseljenosti i u Rimsko doba. To najbolje potvrđuje urbano naselje u Orahovicama sa građevinskim ostacima (zidovi u temelju, profilirani ulomci krovnog vijenca neke monumentalne zgrade, mnoštvo opeke i crijepa), koji se nalaze na prostoru 700×400 metara.

Srednji vijek

Prvi pomen Bileće kao naseljenog mjesta nalazimo u dokumentima Dubrovačkog arhiva iz 1286. godine, kada se pominje pod nazivom Bilechia. Također u istim izvorima i pod istim nazivom Bileća se pominje i u 14. i 15. vijeku kao važna raskrsnica puteva na srednjovjekovnom karavanskom putu. U jednom dokumentu od 8. septembra 1388. godine ističe se da je vojska vojvode Vlatka Vukovića u polju kod Bileće teško porazila osmanlijsku vojsku pod komandom Šahin-paše, što se ujedno smatra i jednim od prvih poraza Osmanlija na Balkanu.
U periodu od XIII do XVI vijeka na ovim prostorima historija bilježi i veliki broj stećaka, koji kao monoliti teže i do 5 tona. U okviru projekta koji ima za cilj nominaciju stećaka – nadgrobnih spomenika za upis na listu svjetske baštine – UNESCO, sa teritorije Bileća je i nekropola u naselju Baljci. Bileća je potpala pod osmanlijsku vlast 1466. godine i u vijekovima vladavine Carstva na ovim prostorima teško stradala zbog vječitih buna i otpora. U neposrednoj blizini Bileće nalazi se Vučji Do, gdje se odigrala čuvena Vučidolska bitka 1876. godine, u kojoj je učestvovalo 16 bilećkih četa. Odlukom Berlinskog kongresa Bileća je ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, i u tom periodu dolazi do privrednog razvitka. Prva osnovna škola u Bileći je otvorena 1880. godine.

Ako imate informacija o historiji sela, pošaljite nam ispod u komentaru.

Stanovništvo:

Sastav stanovništva – općina Bileća
2013. 1991. 1981. 1971.
Osoba 10 807 (100,0%) 13 284 (100,0%) 13 199 (100,0%) 13 444 (100,0%)
Srbi 10 646 (98,51%) 10 628 (80,01%) 10 190 (77,20%) 10 880 (80,93%)
Ostali 114 (1,055%) 448 (3,372%) 34 (0,258%) 50 (0,372%)
Bošnjaci 26 (0,241%) 1 947 (14,66%) 1 803 (13,66%) 2 079 (15,46%)
Hrvati 21 (0,194%) 39 (0,294%) 44 (0,333%) 82 (0,610%)
Jugoslaveni 222 (1,671%) 773 (5,857%) 69 (0,513%)
Crnogorci 317 (2,402%) 261 (1,941%)
Makedonci 24 (0,182%) 14 (0,104%)
Albanci 8 (0,061%) 1 (0,007%)
Slovenci 6 (0,045%) 8 (0,060%)

Ako imate informacija o broju stanovnika i prezimenima, pošaljite nam ispod u komentaru.

Kultura i prevreda

Ako imate informacija o broju privredi naselja ili kulturnim dobrima, pošaljite nam ispod u komentaru.

Bilećko jezero

Putem pretrage možete provjeriti ko se sve testirao iz ovog naselja: BAZA

 

Izvori: Wikipedia, Poreklo, Bošnjacki DNK projekat

 

 

Ako posjedujete još informacija, molimo vas da nam napišete u komentaru. Ako posjedujete vrijedne fotografije, pošaljite nam na mail: bosnjackidnk@gmail.com

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

REKLAME
Test
Test