D1a-P99 Sinotibetanci | Tatari

Uvod

Grana D1a-P99 je jedan od ogranaka od ancestralne haplogrupe D koja je formirana na području jugoistočne Azije (Shi et al. 2008) ili centralne Azije (Hammer et al. 2006). Ova haplogrupa je jako rijekta, kako u balkanskom tako i u širem evropskom kontekstu, i za sada su na cijelom zapadnom Balkanu na nju pozitivni samo dva bošnjačka roda porijeklom iz Sjenice u srbijanskom Sandžaku. Najveće frekvencije grane D1a-P99 su observirane među sino-tibetanskim populacijama u Kini, odnosno među Tibetancima, Šerpama i Nasima. Pripadnika ove grane također ima u pojedinačnim slučajevima u centralnoj Aziji, Krimu, Rumuniji, Mongoliji i u Republici Altaj u južnom Sibiru. Grana D1a-P99 je prema ISOGG-ovoj nomenklaturi ekvivalentna sa D1a1b.

Filogenetski niz ove grane izgleda ovako: D-CTS11577>Y15407>P99

Porijeklo

Grana D1a-P99 se nalazi u okviru haplogrupe D koja je formirana na području Azije (Karafet et al. 2008). Postoje dvije glavne teorije koje se tiču geografskog porijekla ove haplogrupe. Prema studiji Shi et al. haplogrupa D je formirana negdje na području jugoistočne Azije prije oko 60,000 godina (Shi et al. 2008). Njeno formiranje i prvobitna ekspanzija bi shodno tome prethodila sjevernoj ekspanziji ostalih haplogrupa koje dominiraju među modernim istočnoazijskim populacijama. Ekspanzija Han kulture koja se odvijala za vrijeme neolita je najvjerovatnije zaslužna za trenutnu distribuciju varijacija unutar haplogrupe D u istočnoj Aziji. S druge strane, u studiji Hammer et al. se predlaže scenarij po kojem se porijeklo ove haplogrupe može dovesti u vezu sa područjem centralne Azije, odnosno sa širim područjem između Tibeta u jugozapadnoj Kini i planinskog vijenca Altaj u centralnoj Aziji, odnosno u današnjoj sjeverozapadnoj Kini i južnom Sibiru (Hammer et al. 2006). Haplogrupa D koja je danas dobrim dijelom prisutna među modernim Tibetancima, bi prema prema ovom predloženom scenariju mogla da pretstavlja južnu ekspanziju plemena sa područja današnje sjeverozapadne Kine prema jugu u posljednjih 3,000 godina. Dugotrajno preživljavanje drevnih loza unutar ove haplogrupe među populacijama Tibeta i Japana bi moglo da reflektira jedan duži period izolacije kojem su bile izložene populacije na Himalajima i na Japanskom arhipelagu (Hammer et al. 2006).   

Nastanak

Ogranak D1a-P99 je prema procjeni YFull projekta formiran prije oko 44,600 godina, dok se TMRCA odnosno najbliži drevni zajednički predak svih pripadnika ove grane procjenjuje da je živio prije oko 5,300 godina. Ova grana je najvjerovatnije formirana na području centralne Azije, ili alternativno u jugoistočnoj Aziji. Relativno visoka frekvencija i diverzifikacija ovog ogranka među današnjim Tibetancima i nepalskim Šerpama (Bhandari et al. 2015) sugerira da su se prvobitne ekspanzije modernih D1a-P99 loza koje su diverzificirane u posljednjih 5,300 godina odvijale sa područja današnje sjeverozapadne Kine ili šire centralne Azije. S time u vezi su također među Šerpama observirani specifični haplotipovi koji su usko povezani sa Tibetancima što ukazuje na malu diferencijaciju između pripadnika D1a-P99 loza unutar ove dvije populacije (Bhandari et al. 2015).

Prilog 1. Predloženo mjesto nastanka grane D1a-P99.

Širenje

Prema studiji Hammer et al. se ekspanzija haplogrupe D na područje Himalaja odvijala iz pravca današnje sjeverozapadne Kine. Histoijski podatci sugeriraju s time u vezi da su tibetanske populacije izvedene od drevnih plemena koja su migrirale iz upravo današnje sjeverozapadne Kine, mješajući se u posljednjih 3,000 godina sa zatečenim domorodačkim populacijama na području Himalaja (Hammer et al. 2016; Wen et al. 2004). Usporedno s time je također u mitohondrijskim (mtDNK) lozama prisutnim među modernim Tibetancima observirana ancestralna veza sa područjem današnje sjeverne Kine, odnosno sa migrirajućim populacijama koje su naselile Himalaje za vrijeme kasnog paleolita i ranog neolita (He et al. 2019; Zhao et al. 2009). Arheološka istraživanja na Tibetanskoj visoravni također sugeriraju da su ljudi boravili na tom području u ekstremnim uslovima preko 20,000 godina (He et al. 2019; Yuan et al. 2007).

Prilog 2. Prikaz migracija haplogrupa u istočnoj Aziji. Wikimedia Commons: ABCEdit. CC BY-SA 4.0.

O zapadnoj ekspanziji grane D1a-P99 postoji vrlo malo podataka u naučnoj literaturi i u okviru arheogenetičkih poduhvata koji bi mogli da pruže odgovor na ovo pitanje za sada nije utvrđena ova grana u posmrtnim ostatcima drevnih populacija. Jedna od mogućih pretpostavki jeste da jedna skupina nositelja ove grane nije učestovala u južnoj ekspanziji prema Tibetanskoj visoravni i da je s time u vezi kroz milenije diverzificirana na širem ancestralnom području u užoj Kini i Mongoliji tj. na području na kojem će u prvoj polovini 1. milenija iznići konfederacija nomadskih plemena poznat kao Rouranski kaganat. O populacionom kontinuitetu ove grane u sjevernim predjelima centralne i istočne Azije svjedoči njeno prisustvo među modernim populacijama u Mongoliji i Altaju u južnoj Rusiji. Nakon rušenja Rouranskoga kaganata od strane Gok Turaka sredinom 6. stoljeća će prema mišljenju pojedinih autora u okviru preostalih nomadskih skupina iznići prvo plemensko jezgro Avara i Tatara (Golden, 2015; Xu, 2005).

Prilog 3. Teritorija Rouranskog kaganata sredinom 6. stoljeća n.e. Wikimedia Commons: Gabagool. CC BY 3.0.

Period rušenja Rouranskoga kaganata kao i zapadna ekspanzija pojedinih nomadskih plemena koincidira sa TMRCA procjenom grane D1a-P99>Y14736>Y14813 (oko 1,600 godina) kao i sa prisustvom ove grane na Krimu, Kazakstanu i Kirgizistanu. Međutim, široka raznovrsnost očinskog ogranka D1a-P99>Y14736 među tibetanskom populacijom, kao i relativno mala vremenska TMRCA udaljenost između isključivo tibetanskog ogranka D1a-P99>Y14736>MF14352 i pararelne grane D1a-P99>Y14736>Y14813 ipak ukazuje na područje Tibetanske visoravne kao najvjerovatnijeg područja sa kojeg se mogla odvijati ekspanzija prema zapadu.

Podgrane

Grana D1a-P99 je prema proračunu YFull projekta formirana prije oko 44,600 godina, dok se TMRCA (najbliži drevni zajednički predak) svih pripadnika ove haplogrupe procjenjuje da je živio prije oko 5,300 godina. Diverzitet grane D1a-P99 sugerira da se najvjerovatnije formirala negdje na području današnje Kine. Ova grana se danas razgranjuje u dvije osnovne identifikovane podgrane: D1a-P99>F17034 i D1a-P99>Y14736.

  • F17034: Ova grana je observirana isključivo na području današnje Kine, odnosno u kineskoj pokrajini Yunnan i u Autonomnoj regiji Xizang tj. Tibetu. Formirana je prije oko 5,300 godina dok se TMRCA, odnosno njen najbliži drevni zajednički predak procjenjuje da je živio prije oko 2,900 godina.
  • Y14736: Ova grana je formirana prije oko 5,300 godina i estimira se da je TMRCA, odnosno najbliži drevni zajednički predak svih njenih pripadnika živio prije oko 2,400 godina. Razgranjuje se u dva identifikovana ogranka: Y14813 i MF14352 i zatim u neidentifikovani ogranak Y14736* na kojem je za sada jedino pozitivan jedan pripadnik naroda Šerpe porijeklom iz Tibeta. Ogranak Y14813 pretstavlja zapadnu ekspanziju haplogrupe D1a-P99 i za sada je observiran u samo nekoliko uzoraka na širem Evroazijskom kontinentalnom području – od Kazakstana i Kirgizistana na istoku do Krima i Balkana na zapadu. Treći ogranak MF14352 je poput ogranka Y14736* za sada jedino observiran na području Tibeta u Kini.
Prilog 4. Filogenetsko stablo grane D1a-P99. © Bošnjački DNK projekat

Naseljavanje Balkanskog poluostrva

Ova grana se za sada na Balkanu jedino pojavljuje među Bošnjacima odnosno među sjeničkim starogradskim rodovima Čavićima i Mujagićima. Prema Ejupu Mušovići su Čavići prema porodičnom predanju porijeklom od jednom kadijskog službenika iz Bihaća u Bosni i Hercegovini koji je nakon prelaska na islam postao oficir. Nakon što je slavu stekao u ratu na Javoru u 18. stoljeću dobio je spahiluk u Štavlju, Lopižama i na Goliji. Njihovo glavno sjedište je kasnije bilo u Sjenici (Mušović, 1979).

S obzirom da se ova grana pojavljuje samo među sjeničkim Čavićima i Mujagićima i što je mimo toga skoro nepostojeća kako u balkanskom tako i u širem evropskom kontekstu, bi najvjerovatniji scenarij bio da je ovdje riječ o potomcima nekog stranca koji je došao u sjeverozapadnu Bosnu za vrijeme Osmanskog carstva. Potencijalna veza sa panonskim Avarima koji stupaju na historijsku scenu sredinom 6. stoljeća djeluje manje vjerovatna zbog vrlo ograničenog broja pripadnika ove grane na evropskom kontinentu.

File:Golden Horde 1389.svg
Prilog 5. Geografska rasprostranjenost Zlatne Horde 1389. godine. Wikimedia Commons: MapMaster. CC BY-SA 3.0.

Uzimajući u obzir činjenicu da se ova grana u Evropi za sada jedino još pojavljuje među krimskim i rumunskim Tatarima ukazuje na moguće krimsko-tatarsko porijeklo bošnjačkih pripadnika ove grane. Krim je do početka 16. stoljeća bio u sastavu mongolsko-turkijskog kanata Zlatna Horda koji je prethodio Krimskom kanatu koji je krajem 15. stoljeća uspostavljen kao vazalna država Osmanskog carstva. Predak Čavića i Mujagića bi prema ovom predloženom scenariju mogao biti neki prognanik po naređenju osmanskog suda koji je sa područja Krima ili rumunske Dobrudže došao u sjeverozapadnu Bosnu odnosno na područje Bosanskog ejaleta u periodu nakon pada grada Bihaća 1592. godine.

Druga moguća opcija odakle su mogli doći preci bišćanskih i kasnije sjeničkih Čavića i Mujagića je iz Slavonije ili Ugarske nakon Habsburško-turskog rata krajem 17. stoljeća. Analogno toj pretpostavci se među muslimanskim stanovnitvom sjeverno od Save naselio jedan asker ili prognanik tatarskoga porijekla sa područja Krima ili Dobrudže u Rumuniji.

Prilog 6. Predloženi migracioni smijer grane D1a-P99>Y14736>Y14813 prema evropskom kontinentu.

Haplogrupa D1a-P99 Među Bošnjacima sadašnjice

Ovoj haplogrupi pripadaju prema statistici Bošnjačkog DNK projekta zasnovanoj na preko 1,100 (do marta 2021.) Y-DNK testiranih Bošnjaka, Goranaca, Torbeša i Pomaka samo sjenički Čavići i Mujagići. Rezultati Mujagića se nalaze u bazi Bošnjačkog DNK projekta. Putem autosomalnog testa i testa na Y hromozomu predanog od jednog člana porodice Čavić preko američke biotehnološke kompanije 23andMe je i njima utvrđena pripadnost haplogrupi D1a-P99, čime se potvrdila i porodična predanja o zajedničkom porijeklu Čavića i Mujagića.

Prikaz statistike zastupljenosti u sadašnjici

Prilog 7. Tibetanci i Šerpe, autohtoni narodi u Autonomnoj regiji Xizang (Tibet) u Kini i sjevernom Nepalu su najtipičniji predstavnici haplogrupe D1a-P99 u svijetu. Wikimedia Commons: Antoine Taveneaux. CC BY-SA 3.0.
PopulacijaFrekvencijaUzorakEtnolingvistička pripadnostiIzvori
Autonomna regija Xizang/Tibet, Kina (Šerpe)25.48%157Tibetsko-burmanskaBhandari et al. 2015
Autonomna regija Xizang/Tibet, Kina (Tibetanci)8.62%2,354Tibetsko-burmanskaBhandari et al. 2015
Nepal (Šerpe)5.00%120Tibetsko-burmanskaBhandari et al. 2015
Autonomna republika Altaj, Rusija (Altajci, Altai-Kizhi)5.00%120TurkijskaDulik et al. 2012
Prilog 8. Procjena procentualne zastupljenosti haplogrupe D1a-P99.

Autori: Il’jas Porović i Usame Zukorlić


Reference

  1. Bhandari S, Zhang X, Cui C. et al. Genetic evidence of a recent Tibetan ancestry to Sherpas in the Himalayan region. Sci Rep. 2015;5:16249. Published 2015 Nov 5. doi:10.1038/srep16249.
  2. Dulik MC, Zhadanov SI, Osipova LP. et al. Mitochondrial DNA and Y chromosome variation provides evidence for a recent common ancestry between Native Americans and Indigenous Altaians. Am J Hum Genet. 2012;90(2):229-246. doi:10.1016/j.ajhg.2011.12.014.
  3. Golden, P.B. ”Some notes on the Avars and Rouran” u The Steppe Lands and the World beyond Them. Ed. Curta, F & Maleon, BP. Editura Universității “Alexandru Ioan Cuza”, 2013. ISBN-13 : 978-9737039330.
  4. Hammer, M.F., Karafet, T.M., Park, H. et al. Dual origins of the Japanese: common ground for hunter-gatherer and farmer Y chromosomes. J Hum Genet 51, 47–58 (2006). https://doi.org/10.1007/s10038-005-0322-0.
  5. He, G., Wang, Z., Su, Y. et al. Genetic structure and forensic characteristics of Tibeto-Burman-speaking Ü-Tsang and Kham Tibetan Highlanders revealed by 27 Y-chromosomal STRs. Sci Rep 9, 7739 (2019). https://doi.org/10.1038/s41598-019-44230-2.
  6. Karafet TM, Mendez FL, Meilerman MB. et al. New binary polymorphisms reshape and increase resolution of the human Y chromosomal haplogroup tree. Genome Res. 2008;18(5):830-838. doi:10.1101/gr.7172008.
  7. Mušović, E. Etnički procesi i etnička struktura stanovništva Novog Pazara. Etnografski institut SANU. Beograd, 1979.
  8. Shi, H, Zhong, H, Peng, Y. et al. Y chromosome evidence of earliest modern human settlement in East Asia and multiple origins of Tibetan and Japanese populations. BMC Biol. 2008;6:45. Published 2008 Oct 29. doi:10.1186/1741-7007-6-45.
  9. Wen, B, Xie, X, Gao, S. et al. Analyses of genetic structure of Tibeto-Burman populations reveals sex-biased admixture in southern Tibeto-Burmans. Am J Hum Genet. 2004;74(5):856-865. doi:10.1086/386292.
  10. Xu, E.Q. Historical development of the pre-dynastic Khitan. Helsingin yliopisto. Helsinki, 2005. ISBN:952-10-0498-3.
  11. Yuan, B., Huang, W. & Zhang, D. New evidence for human occupation of the northern Tibetan Plateau, China during the Late Pleistocene. CHINESE SCI BULL 52, 2675–2679 (2007). https://doi.org/10.1007/s11434-007-0357-z.
  12. Zhao, M, Kong, QP, Wang, HH. et al. Mitochondrial genome evidence reveals successful Late Paleolithic settlement on the Tibetan Plateau. Proc Natl Acad Sci USA 106, 21230–21235, https://doi.org/10.1073/pnas.0907844106.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

The maximum upload file size: 2 MB. You can upload: image, audio, video, document. Links to YouTube, Facebook, Twitter and other services inserted in the comment text will be automatically embedded.

 
REKLAME
Test
Test
Translate »