Porijeklo porodice Bogućanin iz Žitnića kod Sjenice

Haplogrupa (prije 2000. p.n.e)

Stari vijek (2000. p.n.e. – 650. n.e.)

Srednji vijek (nakon 650. n.e.)

Porodično porijeklo (nakon 1700. n.e)

Predanja:

Porodično istraživanje:

Bogućani su porijeklom od Đukića sa Police kod Berana – od roda Vasojevića.

Predanje sandžačkih Đukića govori vrlo malo o životu sandžačkih Đukića u Lijevoj Rijeci, tako da se ono što se prenosilo s koljena na koljeno tiče uglavnom života na Polici i iseljavanja na Peštersku visoravan. Dakle, navodi se da je rod bošnjačkih Đukića od vasojevićkog plemena, a da je na islam prešao negdje u rejonu Police u drugoj polovini 18. vijeka. Također, kao razlog preseljenja velikog dijela bratstva na Peštersku visoravan navodi se krvna osveta na prijelazu iz 18. u 19. vijek na Polici kod Berana, zbog koje su mnogi Đukići morali napustiti svoj kraj. Taj isti vremenski period navodi i Ejub Mušović. Nažalost, ne raspolažemo naučno dokazanim podacima o samim okolnostima tog čina.

Nakon detaljnog istraživanja, upoređivanja istorijskih činjenica i porodične predaje zaključujemo da sandžački Đukići potiču od Uroša Vukova koji se je rodio oko 1700. godine u Cecunima kod Andrijevice (Đuka – Vukašin – Stanj – Vuk – Uroš). Iako se to ne može sa potpunim pouzdanjem reći, smatra se da je Uroš imao tri sina:

  • Čukana, čiji su se potomci smjestili u Bogutima, Tuzinju, Žitniću, Melaju, Čarovini, Crnoći i Raždaginji. Bogućani u Žitniću su potomci njegovog sina Šeha;
  • Miloša, oženjenog od Anđića iz Kaludre kod Berana, čiji potomci su naselili Goražde na Polici;
  • Vukića, čiji potomci su naselili Erčege kod Ivanjice, a potom se vratili u Babino na Polici kod Berana;

Od sve Uroševe porodice, samo je Vukićeva grana, kao i grana Smaja Miloševog ostala (odnosno vratila se) u pravoslavlju, dok su svi ostali prihvatili islam i nadalje se razvijali kao pripadnici bošnjačke etničke zajednice.

Porodica Stanja Đukića (sina Vukašinovog, a unuka Đukinog), nakon napuštanja Lijeve Rijeke, prvotno se je nastanila u Cecunima kod Andrijevice krajem 17. vijeka, da bi se Uroš Đukić (sin Vukov, a unuk Stanjev) negdje sredinom 18. vijeka iselio na Policu kod Berana. Uroševa braća Zeko i Radonja su ostali živjeti u Cecunima, gdje i danas žive njihovi potomci. I dok su Uroš i Uroševi sinovi ostali pravoslavci, većina Uroševih unuka je prešla na islam. Do prelaska na islam pretpostavljamo da je došlo na Polici, iako nije isključeno da se je to moglo dogoditi i u Cecunima, budući da ne znamo tačno kada je Uroš prešao u na Policu. I poslije Uroševog prelaska na Policu, kontakti sa njegovom braćom u Cecunima nisu prestajali.

Oko 1790-1800. g. svi sinovi Uroša Đukića prešli sa Police na Peštersku visoravan. U traganju za zemljom gdje će se nastaniti, Uroševi sinovi i unuci su prvo došli u mjesto Boguti u blizini Štavlja. Po dolasku u Boguti, Vukić je došao u sukob sa nekim Hajradinovićima koji su htjeli da mu otmu ćerku, nakon čega je pala krv, te se je Vukić morao iseliti prema Ivanjici, tačnije u Erčege. Vukićev boravak u Ivanjici je dokumentovan u djelima i Dimitrija Đukića i Dušana Vuletića. Dimitrije Đukić dalje navodi da je Vukić imao sedam sinova i da mu se je porodica vratila u vasojevićki kraj oko 1840. g. nakon ubistva nekon srbijanskog oficira, tačnije u Babino na Polici u zaseoke Grb, Šuplji Do, Pobrđe, Kulu i Mašte. Jedino je Antonije Vukićev ostao da živi u Erčegama, jer su mu dvije ćerke bile udate za neke Srbijance. Po Dimitriju Đukiću, Antonije nije imao sinova, što se ne podudara sa predajom Đukića Bošnjaka iz Boguti, budući da su bili u kontaktu sa Vukićevim muškim potomcima iz Erčega  kroz sljedećih 150 godina, pošto je, navodno, Vukićev unuk preuzeo prezime Vukićević i ostao je živjeti u Erčegama.

Otprilike 1809. g., nakon Karađorđevog povlačenja iz Sandžaka, za njim je otišlo puno pravoslavnog stanovništva u pravcu Srbije, nakon čega se je preostalo pravoslavno stanovništvo našlo u nezavidnoj poziciji budući da su pomagali Karađorđu u ustanku protiv Osmanskog Carstva i njegovih muslimanskih štićenika. Upravo u tom razdoblju je i došlo do premještanja nekih Đukića iz Boguta u ostala mjesta Sandžaka. Miloševi sinovi, koji su se poslije primanja islama prozvali Smajo i Sejfo (Smajo se je ranije zvao Niko), vratili su se na Policu (moguće je da su u povratku jedno vrijeme boravili u Gracu kod Tutina), dok se Halil Čukanov iselio u Raždaginju i od njega je nastalo bratstvo Tajića.

Za Čukana Uroševog se pretpostavlja da je imao pet sinova. Budući da je zemlja u Bogutima bila oskudna i u begovskom vlasništvu, u tom mjestu je mogao ostati samo jedan sin, dok su ostala trojica tokom prve polovine 19. vijeka preselili u ostala mjesta Pešterske visoravni:

  • Ramo je ostao u Bogutima, gdje je velika većina njegovih potomaka živjela do 1955. g. (zadnji se iselili 1963. g.), da bi se iselili prema Makedoniji i Turskoj. Danas Ramovi potomci nose prezimena Đukić, Bogućanin, Šabanović, Adilović, Ajdinović, Bajrović, Sinanović.
  • Šeho, čiji su potomci prešli u Žitniće iza 1840. g. Neki od njih su 1920-ih godina preselili u Vučiniće kod Novog Pazara. Šehovi potomci se danas prezivaju Bogućanin, a nekoliko familija Malićević.
  • NN1, čiji su sinovi otišli u Tuzinje također negdje iza 1840. g. Ovo je ujedno i najbrojnija grana pešterskih Đukića, mada se je najveći dio potomaka vremenom iselio u gradske centre. Svi se oni danas prezivaju Bogućanin.
  • Sinan, čiji su sinovi prešli u Melaje u Koštanpolju gdje su živjeli nekoliko decenija, nakon čega će neki njihovi potomci prvo preći u Čarovinu, neki u Crnoću, dok će samo jedan od njih ostati u Melaju. Trojica od četvorice braće iz Čarovine će potom preći u Žitniće kod svojih rođaka koji su došli direktno iz Boguta, a jedan njihov ogranak će se pridružiti Đukićima u Tuzinju, naseljavanjem u južnom dijelu sela. Sinanovo potomstvo danas nosi prezimena Đukić, Bogućanin i Hajrović.
  • Halil je prešao u Raždaginju gdje se razvilo bratstvo pod prezimenom Tajić.

Poznati:

Šeho Čukanov Đukić  – rodonačenil Bogućana u Žitniću

14 đurumlija iz plemena Đukić-Bogućanin je branilo Tursku na Galiciji

Genetska rodbina:

Svi Vasojevići su bliski genetski rođaci Bogućanima-Đukićima. Najbliži su Šabanovići, također rodom iz Boguti, navodno potomci Rama Čukanovog.

Iako su Rahići iz Trijebina na Pešteri smatrani Đukićima, a i naseljeni su zajedno s Đukićima na Pešteri, nedavna DNK analiza je pokazala da su Rahići zapravo genetski dio plemena Kuča.

Sve nove genetske rođake ćemo dodati bošnjačkoj DNK BAZI.

Dom

Stariji dom

Goražde – Polica

Najstariji dom

Lijeva Rijeka

Zaključak:

Ovaj DNK rezultat potvrđuje DNK predanje o porijeklu Bogućana-Đukića iz plemena Vasojević.

Za više informacija, potrebno je uraditi naprednije DNK istraživanje, sa više markera i sa precizno utvrđenim SNP-om, na nekom od instituta iz inostranstva.

Izvori: Eupedia, Yfull, Bošnjački DNK projekat

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

The maximum upload file size: 2 MB. You can upload: image, audio, video, document. Links to YouTube, Facebook, Twitter and other services inserted in the comment text will be automatically embedded. Drop file here

 
Translate »